Hrvatsko Zagorje, s bogatstvom svoje povijesti i raznolikosti, često je izvor rasprava i intrigantnih pitanja. Iako se možda ne može odrediti jedinstvena pripadnost pojedinim regijama unutar Zagorja, zanimljivo je istražiti geografske dimenzije gradova kako bismo bolje razumjeli njihovu stvarnu veličinu.

U diskusijama o Zagorju, dilema oko pripadnosti Varaždina dodatno je zakomplicirala definiciju Zagorja. Dok neki tvrde da je Varaždin dijelom Zagorja, drugi izražavaju suprotno mišljenje, ostavljajući tu temu otvorenom za različita tumačenja.

Međutim, kada je riječ o dimenzijama i veličini gradova, činjenice su jasne. Novi Marof, s površinom od 111,8 četvornih kilometara, zauzima vodeću poziciju kao najveći grad u Zagorju. Ivanec se nalazi odmah iza njega, dok Zlatar, s površinom od 75,78 četvornih kilometara, predstavlja najveći grad unutar Krapinsko-zagorske županije.

Fascinantno je promatrati kako bi se cijeli Zadar, s površinom od 25 četvornih kilometara, mogao smjestiti unutar male zagorske općine poput Hrašćine, s još dodatna tri kilometra kvadratna.

Dodatno, kad usporedimo gradove unutar Zagorja, poput Budinščine s površinom od 55,16 četvornih kilometara i Zaprešića s 52,6 četvornih kilometara, ili Marije Bistrice i Pregrade, čije su površine 68, odnosno 67,26 četvornih kilometara, jasno je da se stvarne dimenzije gradova često razlikuju od percepcije koju imamo.

Iako Varaždin s površinom od 59,45 četvornih kilometara možda ne zauzima vodeću poziciju u fizičkoj veličini, njegova kulturna i povijesna važnost ne može se osporiti. Stoga, unatoč raspravama o pripadnosti, dimenzijama i identitetu, svaki od tih gradova u Zagorju ima svoju posebnost koja ga čini važnim dijelom bogate hrvatske kulturne karte.