Znamenitosti Hrvatskog zagorja

Pokraj crkve Sv. Jurja u Gornjoj Stubici nalazi se više od 400 godina stara Gupčeva lipa, jedini živi svjedok Seljačke bune iz 1573. godine.

Danas lipa ima visinu od 9m i deblo opsega 4,70m, i svojom starošću i dimenzijama predstavlja prirodnu rijetkost.
Od 1957.g. lipa je proglašena spomenikom prirode i stavljena pod zaštitu države te je zaštićeni spomenik kulture.

U cilju očuvanja genofonda Gupčeve lipe, 2011.g. zasnovan je Živi arhiv Gupčeve lipe.

Potok Sopotnica slapom s visine dva metra spušta se iz spilje u jezerce dubine otprilike jednog metra i ispod mostića nastavlja mirno teći kao plitki potok koji nikad ne presušuje, dubine tako da ga čovjek može pregaziti. Priča kaže da je nekad tu stolovao vrag, bilo je i coprnica i događale su se različite vradžbine.

Ljudi su se bojali ići tim putem pa su sagradili kip sv. Mihovila da ih štiti te kapelu u Sopotu posvetili Svetom Mihovilu, anđelu sa najviše moći, koji je bio zaštitnik pećina te jedini u mogućnosti suprotstaviti se vragu. Potokom, ljudi prenose iz generacije u generaciju, prije 200 godina tekla je crvena vatra koja je gorjela, jednom čak dva dana bez prekida.
Znanost ipak može sve objasniti pa tako crvena boja potječe od crvenog neba na zalasku sunca, a huk slapa i stijene tzv. vražje djelovanje. Mjesto je pravi biser prirode, uvijek otvoren svima za druženja, i to bez ikakve naknade, a kako kažu mještani – samo neka svatko počisti za sobom.

Sjeverno od Pregrade, u sustavu Kunagore je Kostelgrad, nad okukom rijeke Kosteljine.

Smješten je na vrhu brijega obraslog bjelogoričnom šumom, na koti 427. Najistaknutiji vladar Kostelgrada bio je Petar Keglević. Najveću čast postigao je kao hrvatski ban (1537-1542), a uz to je obnašao i brojne druge službe i počasti. Istaknuo se u borbama protiv Turaka. Stekao je mnoga imanja diljem kraljevine, a osobito u Zagorju. Unatoč svim usponima i padovima obitelj je sačuvala sjedište u Kostelgradu gdje je Petar II. i umro 1554. godine te je sahranjen u župnoj crkvi u Pregradi. Upravo je on zaslužan za tradiciju pucanja iz pištola za Uskrs „pod Kostelom“, običaja koji dan ponosno nosi status zaštićenog nematerijalnog dobra Republike Hrvatske.

Utvrda je danas u ruševnom stanju, no u  fazi je konsolidacije zidina, projekt financira Ministarstvo kulture. Utvrda je omiljeno izletište s kojeg puca prekrasan pogled na udolinu Sutinsku, uzak procjep uz riječicu Kosteljinu kroz koju se ulazi sa sjeverne strane u grad Pregradu. Prilaz utvrdi lagan je i pristupačan s njene sjeverne strane iz naselja Kostel.

Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu je monumentalna kiparska kompozicija autora Antuna Augustinčića i suradnika. Podignuta (1971. – 1973. godine) u spomen parku kod dvorca Oršić u Gornjoj Stubici, u kojem se nalazi i Muzej seljačkih buna. Spomenik u mjestu Samci, općini Gornja Stubica je zaštićeno kulturno dobro.

Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu nalazi se u perivoju Dvorca Oršić. Djelo kipara Antuna Augustinčića i suradnika, nastalo je u razdoblju od 1971. do 1973. godine. Sastoji se od dva krilna brončana reljefa na kamenom postolju ispred kojih je, u središnjem žarištu, monumentalna brončana figura Matije Gupca. Na rubnoj strani ističe se brončani kip Petrice Kerempuha. Na bočnim su reljefima dva trokutasta kadra s figurativnim prikazima: lijevo je prikaz bitke kod Stubice, desno prikaz svakodnevnog života u 16. stoljeću. Rađen je tehnikom lijevanja u bronci i klesanja u kamenu (zelenom škriljevcu).

Ova kompozicija izrađena je od bronce i kamena, veličine 40 m x 7,5 m, a ukupna površina reljefa na spomeniku iznosi 180 m².

Cesargrad je utvrda u Hrvatskom zagorju na istaknutom hrptu Cesargradske gore iznad grada Klanjca.
Prema predaji, utvrdu Cesargrad sagradili su templari, viteški red koji je 1119. osnovan kako bi štitio hodočasnike na putu prema Isusovom grobu u Svetoj Zemlji. Na suprotnoj strani, s druge strane Sutle, na gotovo istoj visini Bizeljske gore, nalazi se ostatak utvrde Konigsberg ili kako ga Klanjčani nazivaju, Kunšperg, koji se pripisuje istim graditeljima. Red templara ukinut je 1312., a njihova dobra dodijeljena su drugim redovima ili postala vlasništvo Krune.

Cesargrad (Kayersperg), na istaknutom hrptu Cesarske gore, spominje se prvi puta 1399. i to u darovnici kralja Sigismunda, kojom pak poklanja Cesargrad grofu Hermanu Celjskom. Kako posljednji iz roda Celjskih pogiba u Beogradu 1456. Cesargrad dolazi pod upravu kraljevske krune.

Kralj Matija Korvin 1463. poklanja Risvicu, Tuhelj, Kraljevec na Sutli, Klanjec i Cesargrad Andriji Baumkircheru. Njegov sin Juraj nije imao nasljednika pa sve imanje oporučno ostavlja sestri ( udanoj za grofa Andriju Stubenberga) i prijatelju, nadbiskupu ostrogonskom i kasnije kardinalu Tomi Bakaču. U nastaloj parnici nadbiskup Toma Bakač uspio je obraniti vlasništvo nad Cesargradom.

Ta je vlastelinska obitelj bila i posljednji vlasnik utvrde Cesargrad, koju napušta sredinom 17. stoljeća, te se seli u novoizgrađene Nove Dvore Cesargradske.

Dana 29. siječnja 1573. godine Cesargrad stradava u Seljačkoj buni kada je opljačkan i zapaljen. Erdodyi ga dijelom obnavljaju, no izgradnjom Novih Dvora Klanječkih (gradi ih ban Toma Bakač Erdody 1603.) obitelj Erdody se polako preseljava u novi dvorac, a utvrda Cesargrad se prepušta polakom propadanju.

Dolina Zelenjak, tj. dio klanca koji se proteže između rijeke Sutle i grebena Risvičke i Cesargradske gore, površine oko 50 ha, od 1949. g. zaštićena je kao prirodna rijetkost, a od 1961. g. kao rezervat prirodnog predjela – park šuma i memorijalni spomenik prirode. Godine 2011. došlo je do prekategorizacije i izmjene granica ovog zaštićenog područja, koje je prošireno na Risvičku i Cesargradsku goru pa njegova ukupna površina danas iznosi 287 ha, a uživa kategoriju zaštite značajni krajobraz.

Tko poželi pobliže upoznati ovaj dio zagorske prirodne baštine, mogao bi se zaputiti poučno-pješačkom stazom na Risvičku goru, gdje će uspinjući se do vrha gore uz pomoć informativnih ploča saznati nešto više o lokalnoj prirodnoj raznolikosti. Za upoznavanje Cesargradske gore, tu je planinarska staza koja vodi prema Cesargradu, također s edukativnim pločama koje će zaljubljenicima u prirodu skrenuti pozornost na biljni pokrov, životinjski svijet, geološku građu i još neke zanimljivosti ovog područja.
Jedna od značajki Risvičke i Cesargradske gore je raznovrsnost staništa, koja je omogućila da ovo relativno malo područje otkriva bogat biljni i životinjski svijet u kojem se nalaze i mnoge ugrožene vrste. Životinjskoj raznolikosti pridonosi vrlo velik broj vrsta danjih leptira, kornjaši kao što su obični jelenak i strizibube, vretenca, među kojima se ističe veliki kralj, te veliki broj vrsta ptica. Što se pak tiče biljnog pokrova, Risvičku i Cesargradsku goru obrastaju šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba, šuma hrasta medunca i crnoga graba te bukova šuma. Pažljivije oko moglo bi zapaziti i poneku zaštićenu i rijetku biljku kao što je hrvatska perunika, hrvatski karanfil, kranjski ljiljan ili pak panonska djetelina, dok na suhim i osunčanim proplancima svoje stanište nalazi i veći broj vrsta orhideja te upravo na njihovom primjeru možemo zaviriti u bioraznolikost ovog značajnog krajobraza.